Izgubio Sam Dio Sebe

Još ti mjesto čuvam s desne strane, iako tu odavno niko ne stane. U ovom srcu sve na tebe sjeća, a bez tebe ni radost nije sreća. Nisam sklonio ni tvoje slike, samo više ne gledam u njih. Najteže je kad se kući vratim, a u svakoj sobi vidim tvoj lik. Kažu, vrijeme sve na svoje stavi, da se čovjek navikne na kraj. Al’ ne znaju da mi svake noći nedostaje i onaj stari ja. Izgubio sam dio sebe onog dana kad sam izgubio tebe. I još živim, još se smijem pred svima, al’ me nema cijelog među njima. Izgubio sam dio sebe, dio koji samo s tobom živi. Nije teško što si otišla od mene — teško je što nisam isti poslije tebe. Sve je isto, samo nas je manje, svako jutro isto svitanje. I kad sunce obasja mi lice, u meni su tvoje kišne ulice. Mogu dalje, ali ne znam kuda, svaka nada još me tebi vraća. Koliko god bježao od juče, tvoje ime u meni se čuva. Ne tražim da mi se vratiš, niti da mi obećaš kraj. Samo želim da u sebi nađem onog što je znao biti ja. Izgubio sam dio sebe onog dana kad sam izgubio tebe. I još živim, još se smijem pred svima, al’ me nema cijelog među njima. Izgubio sam dio sebe, dio koji samo s tobom živi. Nije teško što si otišla od mene — teško je što nisam isti poslije tebe. Izgubio sam dio sebe… i još ga tražim poslije tebe.