Glas u Tišini

Grad još uvijek pamti korake, lica prolaze, pitanja ostaju. Kažu: "Šuti, proći će i to", ali kako da šutim kad vidim ovo? Ulice pune, a odgovora nema, svako nosi svoju istinu na leđima. Gledam u nebo iznad sivih zgrada, pitam se zašto uvijek bude kasno. Koliko glasova mora da se čuje, da bi neko rekao šta se krije? Slušala svake nove godine, isti snovi, iste sudbine. Djeca odrastaju i traže put, a često ih dočeka isti krug. Ne tražim čuda, ne tražim savršen svijet, samo da istina ima ime, samo da nada ne nestane. Dok hodamo kroz ovu tišinu, svako nosi svoj glas. Jedni traže odgovore, drugi traže spas. Ako nas čuješ negdje gore, daj nam razlog da vjerujemo, jer nije snaga u tome da šutiš, nego da ustaneš kad padneš. Ne brojim dane, brojim obećanja, previše ih je ostalo bez značenja. I svaki put kad pomislim da stanem, neko pored mene nastavi dalje. Vidjela sam generacije prije vas, svaka je nosila svoj teret i glas. Ali nešto u vašim očima večeras, govori da nećete odustati sada. Ako promjena dolazi, počinje korakom. Ako istina postoji, ne može ostati skrivena. Svaki glas vrijedi, kad dolazi iz srca. Dok hodamo kroz ovu tišinu, svako nosi svoj glas. Jedni traže odgovore, drugi traže spas. Ako nas čuješ negdje gore, daj nam razlog da vjerujemo, jer nije snaga u tome da šutiš, nego da ustaneš kad padneš. Grad će pamtiti sve naše korake i glas u tišini.